Sharenting: privatnost u doba društvenih mreža

Prve rečenice u ovom tekstu moram posvetiti dragoj kolegici koja mi je predložila ovu temu! Draga Lucia Šare, hvala ti za ovo – otjerala si moj writer’s block.

Combination of two words; parenting and sharing. When parents share too much of their children’s information, pictures and private moments online, mostly on Facebook.

Urban Dictionary

Društvene mreže su svima nama bačene u krilo. Nismo dobili upute za korištenje, kao ni pravila ponašanja. U hodu otkrivamo što je “krivo”, a što ipak treba raditi. Međutim, sve što otkrivamo nikada nije nešto određeno s čime se svi slažu. Moramo priznati da se na društvenim mrežama više svi svađamo i razilazimo mišljenju, nego što se možemo složiti oko stvari. Jedna od takvih pojava na društvenim mrežama je i objavljivanje fotografija svoje djece. Neki će reći da u tome ne vide problem, drugi će reći da to nije u redu činiti zbog privatnosti djece, a treći će tužiti svoje roditelje.

Kako smo došli do sharentinga?

Mnogo ljudi shvatilo je društvene mreže kao svojevrsnu ekstenziju svog života, na kojoj treba dijeliti apsolutno sve. Ispravak netočnog navoda. Volimo reći da dijelimo sve, ali zapravo se radi o tome da dijelimo uljepšanu verziju našeg života. Na društvenim mrežama smo svi vrlo mudri, odgovorni, pravedni i na svim poljima u životu nam cvatu ruže.

Fitness treneri na Instagramu uživaju u svojem petom obroku riže, piletine i brokule toga dana. Life coachevi su uvijek prepuni samopouzdanja i uvijek imaju genijalan motivacijski citat spreman za tebe. Poduzetnici na društvenim mrežama ti govore da je zaraditi milijun dolara lako, samo je #hustle bitan. Naravno, svoju nišu na društvenim mrežama su pronašli i roditelji.

Medijska pismenost je osnovni preduvjet korištenja društvenih mreža

Mnogo ljudi društvene mreže shvaća kao zabavnu razonodu i ne vidi ništa loše u njima. Dijeljenje osobnih podataka, brojeva kartica, pinova do dijeljenja povijesti bolesti predstavljaju važan segment sadržaja koje plasiraju mahom medijski i tehnološki slabije pismeni ljudi. Svemu u životu treba pristupati kritički, pa tako i društvenim mrežama.

Kada se roditelji suoče sa sharentingom

Već godinama traje rasprava o tome je li u redu objavljivati fotografije svoje djece ili se radi o ugrožavanju njihove privatnosti. Time se posebno bavi medijska pismenost, za koju smatram da je osnovna vještina za 21. stoljeće (tekst koji sam napisala o tome možeš pročitati ovdje). Naime, ako društvene mreže već imaju odredbu da djeca mlađa od 13 godina ne mogu registrirati svoje profile, kako onda može biti u redu da to čine njihovi roditelji? Jedno britansko istraživanje je pokazalo da će prosječno dijete do svog petog rođendana imati 1,500 fotografija objavljenih na društvenim mrežama svojih roditelja.

Pravo djeteta na privatnost

Niti jedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.

Konvencija o pravima djeteta, članak 16.

Kada razmišljam o određenoj temi volim se postaviti “u cipele” osobe o kojoj pišem. Primjerice, jučer sam razmišljala o tome kako bih se osjećala da su moji roditelji zabilježili apsolutno svaki trenutak praktički od mog postanka pa do dobi kada sam sama mogla shvatiti što se događa. Moram vam priznati da se ne bih osjećala sasvim ugodno. Da, možda je te fotografije gledala moja rodbina i obiteljski prijatelji. Ali, ako ću biti sasvim iskrena, svoju privatnost i trenutke iz svog života ne bih prepustila tehnološkoj i medijskoj pismenosti svojih roditelja.

Djeca uzimaju stvar u svoje ruke

Nisam jedina s takvim mišljenjem. Kao što sam na početku teksta spomenula, neka djeca nisu najbolje prihvatila to što su roditelji narušili njihovu privatnost. Primjerice, 18-godišnjakinja iz Austrije tužila je svoje roditelje jer su objavili 500 fotografija na kojima se ona nalazi, bez njenog pristanka.

They knew no shame and no limit — and didn’t care whether it was a picture of me sitting on the toilet or lying naked in my cot — every stage was photographed and then made public.

njena izjava za The Local Austria

Slična situacija se dogodila i u Kanadi gdje je 13-godišnji dječak iz Calgaryja objasnio sudu da su mu roditelji uništili reputaciju te da nisu imali pravo objavljivati njegove fotografije.

It’s a small price to pay for a decade of humiliation.

– odgovor na pitanje novinara zašto je zatražio odštetu od 350,000 kanadskih dolara.

Maleni influenceri

Instagram i Pinterest su mjesta stvorena upravo za objavljivanje fotografija djece, ali i zarađivanjem na tim istim fotografijama. Lucia s početka priče mi je poslala članak u kojemu se piše o djeci koja zarađuju na jednoj fotografiji na Instagramu više od (primjerice) mene za cijeli mjesec.

U članku se navodi da prema procjeni Belle Babyja, sedmogodišnja Everleigh zarađuje između 10 i 16,9 tisuća dolara (64,3 do 109 tisuća kuna) po sponzoriranoj objavi. U anketi za sada stoji da 84% glasača smatra da nije u redu da se tako malu djecu koristi za zaradu na Instagramu.

Domaći influenceri prate i ovaj svjetski trend, a prva mi je na pamet pala Ella Dvornik koja također fotografira svoju djecu za potrebe sponzoriranih objava.

Što s roditeljima?

S druge strane imamo roditelje. Jesu li mislili nešto loše objavljivanjem fotografija svoje djece na društvene mreže? Sigurno da ne. Međutim, smatram da većina roditelja ne razmišlja o aspektu privatnosti na koju njihova djeca imaju pravo. Iako su uzbuđeni oko rođenja svog djeteta i žele svoju sreću i rast djece podijeliti sa svima, to ne mora nužno označavati nešto dobro.

Nemaju svi na društvenim mrežama dobre namjere, isto kao i u svakodnevnom životu. New Yorker piše da istraživanja predviđaju da će do 2030. godine gotovo dvije trećine krađa identiteta proizaći upravo iz sharentinga. U istom članku postoji i nekoliko veoma dobrih argumenata koji se tiču privatnosti i sigurnosti na internetu. Naime, radi se o temama o kojima se sve više priča – od parlamenta do kvartovskog šanka.

Kako se zaštititi?

Svi želimo zaštiti svoje podatke od zločestog Googla i Facebooka, a ne razmišljamo o tome čije još podatke serviramo na pladnju. Profesor Plunkett u članku objašnjava da bi se ubrzo moglo dogoditi da netko počne tvrditi da može predvidjeti kakvo će dijete postati kad naraste samo na temelju podataka koje su objavili roditelji. Također, istaknuo je da bismo uskoro mogli imati nešto slično kineskom “društvenom kreditu” u kojemu se djecu ocjenjuje prema objavama o njegovom/njezinom napretku.

Možda zvuči previše distopijski, ali već se događa.

Ako već morate objavljivati fotografije svoje djece na društvenim mrežama, Common Sense Media ima nekoliko prijedloga:

  • Koristite postavke privatnosti,
  • Ograničite publiku koja može vidjeti post (primjerice, samo za obitelj),
  • Stvorite zatvorenu grupu (invite-only) na Facebooku,
  • Isključite GPS na mobitelu,
  • Razmislite o korištenju nadimka za svoju djecu,
  • Razmislite o korištenju siteova za razmjenu fotografija kao što su Google Photos i Flickr. Naime, ti siteovi zahtijevaju od korisnika da se prijave kako bi vidjeli fotografije. Za razliku od društvenih mreža, gdje ih mogu vidjeti svi vaši prijatelji i pratitelji),
  • Ne objavljujte fotografije prijatelja svog djeteta,
  • Nemojte objavljivati podatke koji bi vas mogli identificirati, kao što su kućna adresa, natpis ili škola koju vaše dijete pohađa.
  • Budite spremni na svakakve povratne informacije jer neće svi dijeliti isti pogled na fotografiju kao i vi.

Sve vrste informacija na Internetu i na društvenim mrežama treba dijeliti s oprezom. Posebice kada se radi o podacima osoba koje još uvijek nisu svjesne svojih prava na privatnost i anonimnost.