Teška vremena za Albaniju

Ekonomski oporavak bit će teži nego što se očekivalo.

Svakog dana ulaz u glavni grad Albanije, Tiranu, blokiran je prometom. Ulice su pune ljudima koji žure izvršiti svoje svakodnevne zadatke. Kafići su gotovo prepuni. Neki od građana nose maske, ali većina je nesavjesna. Visoke zgrade i neboderi niču u centru i na svakom uglu glavnog grada. A dani kada je sve bilo zaustavljeno, a ulice prazne izgledaju nam tako daleko.

Nažalost, ovo je samo fasada iza koje se krije gorka stvarnost. Albanska ekonomija ozbiljno je pogođena pandemijom virusa COVID-19. Nacionalni institut, INSTAT, upravo je objavio da albanska ekonomija u drugom tromjesečju 2020. godine bilježi pad za 10,2 posto u odnosu na isti period u 2019. godini. To je najveći pad od 1997. godine, kada je zemlju pogodila kriza prouzrokovana padom piramidalnih prevara.

“Djelatnosti poput trgovine, transporta i ugostiteljstva” su najpogođenije. Ova grupa usluga bilježi pad za 26,3 posto u odnosu na drugi kvartal 2019. godine.

Natpisi ,,Iznajmljuje se” mogu se vidjeti na ulicama Tirane i mnogih drugih gradova. Službeni podaci Uprave za javne prihode pokazuju da broj poslovnih subjekata (od kojih je većina mali) koji su prešli u neaktivne povećao se za više od 40 posto u razdoblju svibanj – kolovoz 2020. u odnosu na isto razdoblje 2019. godine. Većina njih krivicu nalazi u Covidu i padu kupovne moći. To se moglo očekivati ​​u zemlji u kojoj su male trgovinske radnje i usluge ključne za zapošljavanje (na primjer, postoji oko 18.000 barova i restorana ili 16 posto od ukupnog broja subjekata u državi, prema podacima INSTAT-a).

Početkom travnja Svjetska banka upozorila je da je Albanija izložena riziku zbog velike sive ekonomije i visoke stope samozapošljavanja (sa stopom samozapošljavanja od 34,7 posto od ukupnog broja zaposlenja, Albanija je prema ovom pokazatelju na prvom mjestu u regiji).

Zemlje s nesrazmjernim neprijavljenim radom na crno, privremenim zapošljavanjem i samozapošljavanjem suočit će se s rastućom nezaposlenošću, što će uzrokovati značajne poteškoće, pogotovo ako ne postoji odgovarajuća socijalna zaštita.

– rekli su iz Svjetske banke.

Vlada je usvojila dva paketa za podršku građanima i poduzećima pogođenim pandemijom virusa COVID-19 u iznosu od 45 milijardi leka (2,8 posto BDP-a), koji se sastoje od potrošnje proračuna, državnih garancija, odlaganja poreza i subvencioniranja plaća za razdoblje ožujak-svibanj.

Međutim, nakon prestanka podrške plaćama, nezaposlenost je naglo porasla. Službeni podaci INSTAT-a pokazuju da je u prvoj polovici 2020. godine oko 50.000 građana ostalo bez posla ili oko 6 posto ukupne radne snage u privatnom sektoru (nepoljoprivredne i poljoprivredne usluge). Ovo je najveći pad zabilježen u posljednjih deset godina. Oko 60 posto nezaposlenih su mladi, do 29 godina.

Pandemija je također imala negativan utjecaj i na državni proračun. Do sredine 2020. godine javni dug je porastao na 80 posto BDP-a, što je 14 postotnih poena više od kraja 2019. godine, dostigavši ​​najviši nivo do sada. U lipnju 2020. godine Albanija je izdala euro obveznicu u iznosu od 650 milijuna eura kako bi pomogla u pokrivanju potrebnih sredstava.

Duboki korijeni krize

Čak i prije krize izazvane pandemijom, Albanija, jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, s BDP-om po glavi stanovnika od samo 31 posto od prosjeka Europske unije, postigla je mali napredak. Ovaj nivo je ostao nepromijenjen posljednjih nekoliko godina, što ukazuje da je zemlja zaglibila u takozvanom procesu konvergencije. Ovaj nivo siromaštva smatra se jednim od ključnih faktora za visoku stopu emigracije i sve veće uključenosti stanovništva u kriminal vezan za trgovinu drogom i šverc.

Rast u 2019. godini pao je s 4 posto od prošle godine na 2 posto, kao rezultat snažnog potresa koji je pogodio centralnu Albaniju 26. studenog i pad proizvodnje električne energije zbog suhog vremena. Javni dug je na kraju 2019. godine bio na neodrživo visokom nivou od oko 70 posto BDP-a, ostavljajući kreatorima politike manje financijskog prostora u odnosu na druge zemlje u regiji, poput Srbije (52 posto) ili Sjeverne Makedonije (39 posto).

MMF predviđa da će se do kraja 2020. godine fiskalni deficit povećati na oko 7 posto BDP-a, a da će javni dug nadmašiti 80 posto BDP-a.

Strukturne slabosti zemlje došle su do izražaja tijekom pandemije. Loše plaćeni rad i rad na crno bili su široko rasprostranjeni. Prosječna plaća albanskih radnika najniža je na Zapadnom Balkanu (u smislu pariteta kupovne moći), prema Svjetskoj banci. Preko 30 posto radnih mjesta je rad na crno. Broj radnih mjesta s nepunim radnim vremenom i samozapošljavanjem najveći je u regiji. Poljoprivreda, koja ima nisku stopu produktivnosti, čini gotovo 40 posto ukupne zaposlenosti, a proizvodnja i usluge su nedovoljno razvijene. Niske plaće su glavna konkurentna prednost izvoznika, poput proizvođača tekstila koji uglavnom izvoze u Italiju. Izvoz robe u Italiju, glavnog trgovinskog partnera Albanije, smanjio se za više od 40 posto tijekom zatvaranja države (od ožujka do svibnja 2020. godine) i za 15 posto u lipnju-srpnju u odnosu na prethodnu godinu. Sveukupno, ukupan izvoz robe u prvih sedam mjeseci 2020. godine pao je za 17 posto u usporedbi s prethodnom godinom.

Očekuje se da će ekonomski pad povećati siromaštvo. Prema Svjetskoj banci, prije krize prouzrokovane COVID-19 virusom, otprilike oko 4 od 10 Albanaca živjelo je s manje od 5,5 američkih dolara dnevno.

Rane projekcije Svjetske Banke o siromaštvu nakon potresa i pandemije COVID-19 virusa predviđaju da će se siromaštvo i dalje kretati oko 40 posto u 2020. godini, podrivajući napredak u smanjenju siromaštva postignutom posljednjih godina rasta.

Oporavak će biti teži nego što se očekivalo

Početne nade o brzom oporavku blijede. Turizam, jedan od glavnih pokretača albanske ekonomije, uspio je preživjeti uz ,,pomoć” građana Kosova. Ali njegov utjecaj na ekonomiju bio je marginalan u odnosu na prethodne godine kada je gospodarstvo cvjetalo. Broj stranih pristiglih državljana na teritoriji Albanije u ovih osam mjeseci 2020. godine smanjio se za 64,2 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Prema Međunarodnom aerodromu u Tirani, jedinom aerodromu u zemlji, čarter letovi su pali za oko 70 posto u proteklih sedam mjeseci 2020. godine u odnosu na prethodnu godinu.

Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u svojim najnovijim “Regionalnim ekonomskim procjenama” predviđa da će Albanija i Crna Gora imati najveći pad u 2020. godini, sa -9 posto, zbog velike ovisnosti o turizmu. Srbija će doživjeti manji pad od samo -3,5 posto, a zatim slijede Sjeverna Makedonija, Bosna i Kosovo (5 posto, respektivno). Cijeli Zapadni Balkan zabilježit će pad od 5,1 posto, što je više od prognoze od -3,9 posto za regije EBRD-a.

I pokraj toga što prognoza za protekli izvještaj za svibanj 2020. godine ostaje nepromijenjena, EBRD je smanjio procjenu albanske ekonomije za sljedeću godinu za 7,5 procenta. Ekonomija će sljedeće godine imati porast od samo 4,5 posto, u odnosu na početnu procjenu od 12 posto. Ovo je najveća korekcija prema dolje ne samo u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana, već i u svim regijama EBRD-a.

Međunarodni monetarni fond (MMF) također ima pesimistične prognoze. U Zaključku Prve nadzorne misije programa, MMF je prilagodio procjenu za 2020. godinu sa -5 posto u travnju na -7,5 posto, što odražava ovisnost zemlje o turizmu i novca koji se šalje iz inozemstva.

Ovo je signal da može doći do oporavka u obliku slova ,,V.” I pokraj toga što se očekuje da će se ekonomija početi oporavljati u drugoj polovini 2020. godine i postepeno jačati tijekom 2021. godine, kako se utjecaj šokova smanjuje, a rekonstrukcija od potresa nastavlja, povratak u normalu trajat će duže.

Iseljavanje je “najbrže” rješenje

Od ranih 1990-ih, nakon što je zemlja prešla iz socijalističkog u demokratski sustav, migracija albanskog stanovništva počela je naglo rasti. Procjenjuje se da je 1,2 milijuna ljudi pobjeglo iz zemlje u posljednja tri desetljeća ili više od 40 posto ukupnog stanovništva.

Ovaj trend ponovo je zaživio 2014. godine i danas je Albanija lider po broju zahtjeva za azil u zemljama EU+, na prvom mjestu među zemljama Zapadnog Balkana i među prvih deset u svijetu.

Mladi su ti koji najviše napuštaju zemlju. Podaci Eurostata pokazuju da je oko 80 posto tražilaca azila u 2014. godini bilo mlađe od 34 godine. Jedna trećina njih je bila mlađa od 14 godina, što je očajnički znak za roditelje o budućnosti njihove djece u Albaniji!

Budući da bi pandemija mogla dodatno povećati siromaštvo u Albaniji, očekuje se da će Albanci ponovo potražiti utočište u iseljavanju, što će opteretiti brzi i održivi ekonomski razvoj zemlje!

Napisala: Ornela Liperi

Ornela Liperi glavna je urednica časopisa Monitor, jedinog tjednog ekonomskog časopisa u Albaniji, od 2002. godine i urednica ekonomskog portala www.monitor.al od 2012. godine. Diplomirala je 1997. u Tirani na Ekonomskom fakultetu (marketing). Diplomirala je studij „Upravljanje poduzećima“ na Francuskom upravnom institutu u Tirani i Sveučilištu Bordeaux u Francuskoj. (Diplomu daje Sveučilište u Bordeauxu, Francuska) i šest je mjeseci akademski istraživač na Sveučilištu Oxford u Velikoj Britaniji. Autorica je brojnih istraživačkih radova, studija, članaka i publikacija o makroekonomskoj situaciji u Albaniji, kako i procesu integracije.

Ovaj blog objavljen je u okviru inicijative „Priče iz regiona” koju provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije (Makedonija), u suradnji s ABCnews.al (Albanija), Analiziraj.ba (BiH), Sbunker (Kosovo), građanskom inicijativom „Ne davimo Beograd“ (Srbija), PCNEN (Crna Gora), PR lija (Hrvatska) i SEGA (Bugarska).